U vremenu u kojem se od ljudi očekuje da budu dostupni, da razumiju druge, izlaze im u susret i ispunjavaju njihova očekivanja, briga o sebi često ostaje na posljednjem mjestu. Mnogi će bez razmišljanja učiniti sve kako bi pomogli drugima, sačuvali odnose i izbjegli razočarenje ...
U ljudskim odnosima ponekad se najteže istine otkrivaju tek onda kada odlučimo da postavimo granicu . Dok smo spremni da pomažemo, izlazimo u susret, pozajmljujemo novac i odričemo se sopstvenog vremena kako bismo drugima olakšali život, mnogi nas doživljavaju kao oslonac.
Postoji posebna zamka u koju dobri roditelji često upadaju. Toliko se trude da ne opterećuju svoju odraslu decu da postepeno gube iz vida koliko i sami postaju zavisni od njihovih odluka. Najpre se odriču novca kako bi sinu olakšali upravljanje porodičnim budžetom.
Postoje ljudi kojima se drugi obraćaju sa toliko zahteva kao da u danu imaju 48 sati, a ne 24. Čim ih neko pozove, ostavljaju sve što rade i odlaze da pomognu. Kada ih neko nešto zamoli, gotovo automatski pristaju.